Hrvoje Požar

Hrvoje Požar (Knin, 5. 7. 1916. – Zagreb, 30. 6. 1991.)

Akademik Hrvoje Požar rođen je u Kninu 5. 7. 1916. godine.
Jedan je od najznačajnijih znanstvenika naše i svjetske poslijeratne znanosti na području elektroenergetike. Srednju školu polazi u Kninu, Šibeniku i Zagrebu. U Zagrebu je upisao Tehnički fakultet godine 1934. i diplomirao na strojarskom odjelu, elektrotehnički smjer godine 1939.
Od 1946. do 1952. godine obavlja različite dužnosti u elektroprivredi Hrvatske. Tako obavlja funkcije voditelja pogona hidroelektrana u Dalmaciji i glavnog elektroenergetskog dispečera za Hrvatsku. Godine 1955. obranio je doktorat “Izbor veličine izgradnje hidroelektrana”. Godine 1957. izabran je za izvanrednog, a 1961. za redovnog profesora na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Kao dekan i prorektor Sveučilišta u Zagrebu nastojao je unaprijediti nastavu.
Nosilac je reforme studija elektrotehnike što ovaj studij svrstava u red svjetskih sveučilišnih centara. Za svoj rad više je puta odlikovan. Godine 1962. dobiva republičku nagradu “Nikola Tesla”, a nagradu grada Zagreba godine 1966. Od 1978. glavni je urednik tehničke enciklopedije.
Godine 1965. izabran je za dopisnog, a 1975. za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1972. je član predsjedništva, a od 1978. glavni tajnik JAZU-a. Godine 1984. dobio je medalju Američkog instituta elektrotehničkih inženjera prilikom proslave 100. godišnjice tog udruženja.
Surađuje s Institutom za elektroprivredu u Zagrebu gdje vodi grupu za elektromagnetske sustave. Djeluje i u Ujedinjenim narodima, i to na području gradnje električnih centrala. Bio je i član Nacionalnog komiteta Svjetske konferencije za energiju.
Radeći u elektroprivredi Hrvatske istraživao je energetsko povezivanje sistema Drave, Cetine i Neretve kao najznačajnijih energetskih potencijala u Hrvatskoj. Izveo je pionirski pothvat povezivanja više elektrana u jedinstven sustav. To je osobito značajno u Istri u povezivanju s talijanskim energetskim sustavom s različitim frekvencijama.
Napisao je 13 knjiga, 150 znanstvenih i 130 stručnih radova.