Frane Cota (Knin, 29. 9. 1898. – Zagreb, 20. 1. 1951.)

U Kninu polazi osnovnu školu do godine 1910. Već kao dječak pomažući u kninskom Prvom muzeju hrvatskih spomenika pokazuje interes za kiparstvo. Uz djelomičnu pomoć Muzeja odlazi u Obrtnu školu u Splitu gdje završava kiparski odjel godine 1915. Akademiju je završio u Beču godine 1925, a 1929. i arhitekturu u Zagrebu. Kraće je vrijeme boravio u Pragu, Parizu i u Italiji. Radio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu kao predavač arhitektonskog crtanja (1934. – 1950.) te kao profesor crtanja na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (od 1941.). Izlagao je u proljetnom salonu (1922. – 1928.), na izložbi “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” u Zagrebu, Splitu, Pragu, Beču, Parizu i Londonu.
Podjednako uspješan kao kipar i kao arhitekt, Cota je izuzetna pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kao kipar u početku djeluje pod utjecajem bečke secesije i Meštrovića, ali se ubrzo preobražava u modernista priklonjena realizmu. Od kiparskih djela ističu se portreti, aktovi, figure, reljefi, medalje i plakete.
Kao arhitekt potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora (vila Botteri), ali i s naglašenim skulptorskim osjećajem volumena. Projektirao je više zgrada u Zagrebu i jednu u Splitu. Pisao je i osvrte o našoj likovnoj umjetnosti.