Stjepan Gunjača (Sinj, 28. 9. 1909. – Split, 6. 12. 1981.)
Istaknuti arheolog i povjesničar, muzealac i konzervator. Godine 1934. završio povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1933. preuzeo je dužnost kustosa Muzeja u Kninu. Jedan od prvih zadataka bio mu je selidba Muzeja iz franjevačkog samostana na kninsku tvrđavu, što je dovršeno 1934. godine. Potom je započeo strpljivi Gunjačin rad na sređivanju muzejske građe. Od 1936. godine je upravitelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu.
Predviđajući ratna razaranja i mogućnost stradanja Muzeja uoči Drugog svjetskog rata, gradi na kninskoj tvrđavi sklonište za spomenike. Neposredno prije početka rata, 1941. godine samoinicijativno prenosi s jedanaest kamiona muzejski inventar u Sinj. U Drugom svjetskom ratu je sudjelovao u stvaranju Centra za spašavanje kulturnih dobara na području srednje i sjeverne Dalmacije. Nakon rata postavljen je za direktora Arheološkog muzeja u Zadru.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika je i dalje ostao trajna Gunjačina preokupacija. Iz Sinja je Muzej preseljen u Split u privremeni smještaj. Nakon uporne borbe Muzej hrvatskih arheoloških spomenika je uključen u gradnju kapitalnih objekata u Hrvatskoj te je Muzej u novoj zgradi otvoren 1976. godine.
Gunjača je naš najistaknutiji i najplodniji terenski istraživač, osobito srednjovjekovne arheologije. Istraživao je i područje Ravnih kotara i Bukovice te Kninske i Cetinske krajine.